Page 8 of 17 FirstFirst ... 567891011 ... LastLast
Results 141 to 160 of 325

Thread: Devastacija Velebita - nelegalna gradnja na Lubenovcu i Alanu

  1. #141
    Junior Member
    Join Date
    Feb 2012
    Posts
    4

    Default

    Vidim da je ovaj PP dosta veliki problem. Možete li, Ladislave, kao udruga koja intenzivno prati stanje na sjevernom Velebitu, pa ste sukladno tome vjerojatno dali pisane primjedbe na prijedlog PP Nacionalnog parka (za vrijeme javne rasprave koja je bila nedavno) objaviti te primjedbe, a zatim i odgovore izrađivača Plana. Mislim da bi bilo zanimljivo, vezano za ovu temu, vidjeti kako je birokracija reagirala na primjedbe jedne stručne udruge koja argumentirano upozorava na zamke u PP. Možda bi ta dokumentacija zainteresirala i novu garnituru u ministarstvu nadležnom za prostorno planiranje.
    Osim toga, u zadnje vrijeme se u javnosti provlači teza kako je vaša udruga na temelju insinuacija napala Park bez da se prethodno upoznala s projektnom dokumentacijom i ishodovanim dozvolama (što se onda brzo zamutilo u žabokrečini popularanog nacionalnog sporta nabacivanja blatom po državnim institucijama). Stječe se dojam, tako, da ste svoju prezentaciju prije poslali u medije, ministarstva i Svjetsku banku nego što ste izvršili uvid u dokumentaciju Parka. Predlažem, stoga, da kao demantij ove teze objavite i dopis u kojem Upravu Parka tražite informacije vezane za projekt i, naravno, njihov odgovor ako ste ga dobili. Ako su vam uskratili informacije mislim da bi ih trebali tužiti, oni su ipak javna ustanova.
    Budući ste naveli da vaša udruga obiluje stručnjacima iz područja zaštite prirode mislim da bi kod ovakvih akcija, iako ste Vi predsjednik Udruge, netko od njih trebao voditi glavnu riječ jer bi to imalo boljeg odjeka u javnosti. Nemojte me krivo shvatiti ali znate kakva je danas kod nas javna percepcija odvjetnika-pravnika (uništili pravni sustav države, u sprezi s političarima legalno opljačkali istu i sad dobro zarađuju braneći po sudovima potonje). E sad... razmišlja jedan prosječan Hrvat... jedan takav iz toplog ureda iz centra Zagreba spašava Velebit??? Mo'š mislit...

    Pozdrav

  2. #142

    Default gospodin Ladislav zaobilazi istinu

    Ne znam gdje ste provjeravali znanje ostaih udruga i pojedinaca o sjevernom Velebiti.Vaše insinuacije o interesima udruga i pojedinaca koji se ne slažu sa Vama su zbilja jadne.Lažno predstavljate pojedine članove Prostornog plana NPSV. Naprimjer čl.31 jasno piše da je dozvoljena zamjena izgorjele kuče sa sljedečim uvjetima gradnje:dozvoljeno je maksimalno povečanje 20% posto tlocrtne površine,maksimalna visina je P+Pk bez nadozida.Što se tiče prometnica,trebali bi kao stručnjak znati da NPSV ne posjeduje nekretnine na prostoru Parka,sve ceste su javne ili šumske.Rožanski i Hajdučki kukovi su zaštičeni kao geomorfološke cjeline .Interesantno da se toliko bojite za zaštitu,a smeta Vam zabrana planinarenja po kukovima.Očito je da imate neke svoje interese,i da ste u sukobu sa upravom Parka.

  3. #143

    Default Manipulacije

    Quote Originally Posted by nino View Post
    Ne znam gdje ste provjeravali znanje ostaih udruga i pojedinaca o sjevernom Velebiti.Vaše insinuacije o interesima udruga i pojedinaca koji se ne slažu sa Vama su zbilja jadne.Lažno predstavljate pojedine članove Prostornog plana NPSV. Naprimjer čl.31 jasno piše da je dozvoljena zamjena izgorjele kuče sa sljedečim uvjetima gradnje:dozvoljeno je maksimalno povečanje 20% posto tlocrtne površine,maksimalna visina je P+Pk bez nadozida.Što se tiče prometnica,trebali bi kao stručnjak znati da NPSV ne posjeduje nekretnine na prostoru Parka,sve ceste su javne ili šumske.Rožanski i Hajdučki kukovi su zaštičeni kao geomorfološke cjeline .Interesantno da se toliko bojite za zaštitu,a smeta Vam zabrana planinarenja po kukovima.Očito je da imate neke svoje interese,i da ste u sukobu sa upravom Parka.
    Za zainteresirane nacrt Prostornog plana NPSV nalazi se na stranicama Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, isto je interesantno pogledati temu pod naslovom :Uspostava osnovne infrastukture za upravljanje NPSV koja govori više o izgradnji na Lubenovcu P.S Mogu shvatiti ljude koji se pricipjelno protive bilo kakvoj gradnji u NP,ali mi nisu jasni pojedinci,koji iskrivljuju podatke.

  4. #144

    Default

    Bravo Amazonka,fina ironija užitak prije spavanja.Lijepi pozdrav

  5. #145

    Default

    Manje više je sve rečeno, sad se ovdje se sad vade neki besmisleni argumenti, kako nije dobro da Ladislav vodi polemiku oko projekta jer je odvjetnik, a odvjetnici sjede u toplim uredima u Zagrebu i uništavaju hrvatski pravni sustav, što je navodno percepcija hrvatske javnosti.

    Trebalo bi možda pojasniti da udruga Animalia nije politička stranka (nije čak ni fašistička stranka kako neki insinuiraju) pa tako nije cilj udruge svidjeti se većini hrvatske javnosti i pobijediti na izborima. A također i članovi udruge su svakakvih zanimanja, ja sam naprimjer glavni tajnik (general secretary) u kućnom savjetu svoje zgrade, a brown bear radi kao čuvar plaže u zimskom periodu, ne vidim uopće zašto je to bitno.

    Ovdje se radi o temi koja ne interesira široku javnost, tome da li je projekt na Lubenovcu u skladu sa zakonima i zaštitom prirode ili nije, a većina od onih koji smatraju da nije uopće nisu članovi udruge tako da ne shvaćam čemu tolika fiksacija pojedinih individua na ovom forumu.

  6. #146
    Member Wolfskin's Avatar
    Join Date
    Jun 2011
    Location
    s pogledom na "Grobnicke alpe"
    Posts
    33

    Default

    “Ekonomska valorizacija nacionalnog parka”, “upravljanje gospodarskim resursima nacionalnog parka” i slicne slozenice postale su paradigme u upravama nasih nacionalnih parkova koje nacionalno prirodno bogatstvo pod svaku cijenu zele staviti u funkciju ekonomske i novcane dobiti. Vjerojatno to od njih ocekuju njihovi poslodavci u nadleznom ministarstvu a to je opet odraz promjene drustvenih vrijednosti koje se dogadjaju u nasem i drugim drustvima gdje je gospodin € ili £ odredio mjerila uspjeha.
    Dogadja nam se da ambiciozni poslusnici u upravama nacionalnih parkova u nastojanju realizacije ovih paradigmi umjesto da ocuvaju nacionalne prirodne vrijednosti rade upravo suprotno – devastiraju nacionalne prirodne vrijednosti.
    Slucaj je to nedavnih Plitvickih jezera i unistenje sedrenih barijera, slucaj je to iz NP Risnjak gdje se u najzasticenijem dijelu NP pokusalo na mala vrata ostvariti ideja skijalista Snjeznik kao i nelegalna izgradnja objekta na Lascu. Upuceniji ce vjerojatno dodati jos primjera, manje ili vise drasticnijih.

    Dali je pred upravu NP Sjeverni Velebit postavljen zadatak “ekonomske valorizacije nacionalnog parka” ili je to ucinila lokalna uprava ili je to pak njihova ambicija mogu samo nagadjati.
    Smatram da izgradnja bilo kakvih replika pastirskih stanova na Lubenovcu ili njihova obnova nema nikakvog smisla. Ovim bi se zahvatima samo narusilo postojece stanje koje bi se po logici stvari i nacelu misije nacionalnog parka trebalo sacuvati.
    Obnova pastirskih stanova imala bi smisla jedino ako se jave njihovi vlasnici koji imaju ambiciju nastaviti nomadsko stocarstvo njihovih djedova. To se jasno nazalost nece dogoditi. Sve ostalo bit ce kazalisna predstava upravljanih muppeta.
    Zadnje nomadske dalmatinske stocare sretao sam pocetkom 70-tih godina na Juznom Velebitu na Malovanskim stanovima i Javorniku. Na Sjevernom Velebitu ostao mi je u sjecanju posjet Mlinistu gdje je obitelj Matijevic iz Prizne tradicionalno godinama boravila ljeti. Sretao sam i stada ovaca na Mirovu i Alanu. Nazalost od tog nije ostalo nista. Dosla su druga vremena.
    Ostale su mi u sjecanju i posjete Velikom Lubenovcu gdje sam u sirokom luku zaobilazio planinarsko skloniste u kojem atmosfera nije imala nista zajednicko s planinarskom etikom i kodeksom. Okolo su se muvali neki cudni tipovi, glasno se slusala cudna glazba, parkirani automobili, janjci na raznju...potoci alkohola. Jedan takav cudan tip je sredinom studenog 2004. u pijanom stanju zapalio planinarsko skloniste.
    Na Veliki Lubenovac vratio se mir. Nekoliko godina kasnije sjedio sam na zgaristu sklonista. Cuo se jedino pjev ptica koje su dosle na korak - dva od mene. Planina je ponovo pocela zivjeti prirodnim zakonima bez ljudskog “ekonomskog valoriziranja prirodnih resursa”. Pustimo Veliki Lubenovac prirodnim zakonima, pustimo ga Velebitu a mi ponizni posjetitelji tog kraljevstva poklonimo se prije nego zakoracimo na njegovu tratinu.

    @amazonka:
    Ipak ne mogu ne mijesati se u ovu temu jer vidim da ljudi ne znaju govoriti argumentima nego samo ocrnjivati druge i skretati paznju s pravih problema na ljude koji ukazuju na problem. Vidim gospodjo (ili gospodjice) da ne razumijete dobro poziciju parka kao javne ustanove i poziciju udruge gradjana. Nacionalni park kao javna ustanova, odgovorna je za nacrt prostornog plana u cijoj je izradi sudjelovala i s tim nema nikakve veze da li je neka udruga gradjana (vjerojatno uz to i volontera) sudjelovala u nekoj javnoj raspravi u Krasnu (ili tko zna gdje) ili nije. Ljudi iz nacionalnog parka, a vjerujem da ste i Vi jedna od tih, placeni su izmedju ostalog i za izradu nacrta prostornog plana i to nasim novcem i ako to ne naprave dobro moraju biti spremni trpjeti kritiku i biti spremni svoj nacrt izmijeniti. A ocito je nacrt PP koji je objavljen na internetu smijesan, ili pak tragican.
    Isto tako je tako nebitno da li se neka udruga najprije obratila upravi parka ili nekom drugome ili se cak, zamislite koja hrabrost, odlucila istupiti u medijima. Ravnatelj parka je taj koji je vec vise puta javno obznanio namjeru gradnje na Velikom Lubenovcu i Alanu i to jos protuzakonite. Sada je po Vama kriva neka udruga jer je to izaslo u medije. Da nisu mozda morali najprije pitati ravnatelja parka ili Vas da li smiju nesto objaviti u novinama?
    Zasto bi netko uopce svoju prepisku Vama objavljivao?
    Osnovni problem je namjera uprave parka da u srcu nacionalnog parka gradi i to na tako perfidan nacin da se to javnosti prikazuje kao obnova pastirskih stanova kao da je javnost glupava i ne razumije da pastira i stoke na Velebitu nema vec desetljecima i da je vise nece biti.
    Tragicno je i to sto u svim ovim planovima sudjeluju takozvani biolozi koji gaze po svemu onome sto su naucili (ili trebali nauciti) na fakultetu. Time pokazuju da nemaju niti zrnce postovanja prema Velebitu i njegovoj prirodi.
    U cjeloj je prici posve nebitno tko je to objavio i kada.

  7. #147
    Junior Member
    Join Date
    Feb 2012
    Posts
    4

    Default

    Hm... g. Guska ne bih se složila u potpunosti s Vama. Ako je istina to što ističete zašto Udruga nije problem s Upravom Parka rješila daleko od očiju javnosti...najprije dijalog s Parkom da se utvrdi o čemu se radi, onda angažman nadležnog ministarstva, zatim borba argumentima i uključivanje stručnjaka + NGO organizacija, ako ne ide ni tako onda ostaje pravna bitka... hrvatski sud... europski sud... svjetski, galaktički... Ako Animalia zaista ne treba, ne očekuje i nije joj cilj potpora šire javnosti zašto je onda pokrenula ovako široku javnu akciju (internet, novine, televizija...)
    Kao što ste i sami naveli ovdje mi Animalia, konkretno na planinarsku populaciju, djeluje upravo poput političke stranke, a kako sam, poučena iskustvom, sumnjičava (i prečesto izmanipulirana) dajem si za pravo istražiti da li zaista u ovome slučaju afirmativno zastupaju interese planinara. Nadam se samo da trenutno ne podilaze nama planinarima da nas pridobiju na svoju stranu (izmanipuliraju za neki svoj interes - osobni sukob s Upravom Parka) odnosno da ih ne sljedimo u ovoj akciji poput gusaka u magli (kako to obično rade političke stranke). U to ime ja i dalje očekujem korespodenciju između Udruge i izrađivača PP Parka, kao i korespodenciju između Udruge i Uprave Parka prije pokretanja javne polemike. Bit će mi to za početak dovoljno da podržim Udrugu i da se uvjerim da u ovu priču nisu ušli isključivo da trenutno uzbune javnost, već ozbiljno, profesionalno, ustrajno, dosljedno...

    Pozdrav

  8. #148
    Junior Member
    Join Date
    Feb 2012
    Posts
    4

    Default

    ...ups, a ja sam bila uvjerena da taj plan rade neki "više" rangirani stručnjaci iz Ministarstva, pa Vlada, pa Sabor..., a da ga ovi iz Parka moraju provoditi. Kao članica udruge građana naučila sam da se svaka udruga za svoje interese mora boriti pravnim sredstvima. U tom smislu najjače pravno sredstvo u ovom slučaju je bila snažna reakcija na javnoj raspravi PP-a(kako udruga tako i pojedinaca), to traje čini mi se oko mjesec dana i sve Vam je na internetu, sve možete obaviti od doma. Ovakao mi se čini pomalo deplasirano lamentirati po forumima o dokumentima na koje smo mogli utjecati i posljedično aktivnostima koje iz tih dokumenata proistječu, a nismo. Moram priznati da sam i ja grozna po tom pitanju, iako se u planinarskim krugovima pričalo o toj raspravi jednostavno mi se nije dalo to proučavat, sad mi je ža, sad mi je ža. S druge, pak, strane sam sigurna da je ekipa iz Animalie to stručno proučila i izreagirala, pa bi zbog kvalitete rasprave na ovome forumu bilo dobro da objave tu korespodenciju (nisam imala nikakvu namjeru narušit ili oduzet autorsko pravo nad tom dokumentacijom).
    Nisam imala nikakvu namjeru oduzet pravo Animalii ni da objavi bilo što javno, dapače, samo sam htjela naglasiti da bi prema mojim nazorima bilo kulturno i profesionalno da se prvo problem rješava između strana u sporu, uz pomoć stručnjaka...pa argumentima...pa sudovima...mediji bi trebali biti na kraju balade. Vjerujem da bi na taj način bilo puno manje medijskog balta, a ja bih sad spavala.
    Osim navedenog dojam mi je da ste malo preanarhistični i prenervozni, a osim toga mi se čini da pokušavate biti advokat odvjetniku Ladislavu te time neizravno inputirate da oni nisu dovoljno profesionalni, ekipirani i angažirani (očito ih doživljavate kao neozbiljnu udrugu) na zaštiti Velebita da bi reagirali tijekom javne rasprave na loš prijedlog PP - a jednog NP - a. Jesu li Vas ovlastili za to!?

    Pozdrav

  9. #149

    Default

    Čini mi se da se ovo svelo na prepucavanje tko zna i može bolje protumačiti prostorne planove, postojeće i još nepostojeće (ali u pripremi) zakone, članke istih,.... trla baba lan. Kao da nije općepoznata stvar da se svi dokumenti u ovoj državi donose od strane sumnjivo kompetentne struke, a glavna svrha svega na kraju ispada jedinstvena - profit. Glas javnosti se ne sluša, email kontakti ostavljeni po raznim web stranicama raznih Ministarstava, Gradskih skupština i ostalih tvorevina uglavnom su stavljeni pro forme, jer ako se neki bedak i odvaži nešto pametno prigovoriti, očekivati odgovor je krajnje optimistično da ne kažem glupavo.
    Animaliu se proziva za jednostrano tumačenje postojećih dokumenata i regrutaciju istomišljenika, te agresivan pristup. Mene samo zanima kakav bi njihov pristup trebao biti? Najam konferencijske dvorane, catering, 200 uzvanika, dijeljenje promo brošurica, javna powerpoint prezentacija? Naime upravo to je način na koji recimo Hrvatske šume prezentiraju svaku svoju novokomponiranu intervenciju na recimo.. Velebitu. Tako da svi jako dobro znaju gdje će za 3 dana proći njihov bager nebi li omogućio pristup motorkama. Interesantno kako za male nevladine neprofitne udruge postoje drugačija mjerila glede prezentacije svojih ciljeva i razotkrivanja nepravilnosti u javnost. A prava istina je da su zapravo primorani na "gerilski" pristup djelovanja. Nisu jedini, ima još takvih.. ali čim graknu stanu nekome na žulj i svim sredstvima se kreće u ofanzivu da bi ih se diskreditiralo.
    Tipično. Javnost nam je invalidna i/ili letargična i/ili smatra da se ne treba bosti s rogatima. No s takvim pristupom ode sve u p.m. Umjesto da budemo zahvalni da postoje ljudi koji će umjesto nas pratiti st(r)anje na raznim terenima, pa na nepravilnosti i ukazati, te da sami po svojoj savjesti možemo zaključiti u kojoj mjeri nas se obmanjuje s viših razina, bolje je baljezgati o načinima interpretacije čl. 3 tog i tog prostornog plana. Umjesto da se sagleda šira slika, bulji se s povećalom u jedan piksel. Tužno.

    Citat iz Novog lista (intervju s Edom Popovićem) - nevezano uz ovu temu, ali ipak možda i da:

    "Planinarenje je blagotvorno utjecalo na vaše fizičko zdravlje, a kažete i na stanje duha. Bi li i političari mogli profitirati od Velebita na takav način, biste li im propisali hodanje kao terapiju? Koga biste od političara hitno uputili na planinu – za njihovo i naše dobro?

    – Zanimljivo, nekad je Velebitom hodala elita. Ne mislim pritom samo na znanstvenu elitu, botaničare, geologe, zoologe, već ajmo reć i na društvenu elitu, u koju su nekad spadali i političari. Svi oni imali su nevjerojatan osjećaj za javno dobro, koristili su svoje funkcije i znanje da osiguraju novac i izgrade mnoštvo stvari od opće koristi. Ivan Krajač, recimo, bio je 1925. ministar trgovine i industrije, a zaslugom tog velikog ljubitelja Velebita danas imamo, pored ostalog, Premužićevu stazu i planinarski dom na Zavižanu koji se nekad i zvao Krajačeva kuća. Pa onda inženjer Ante Premužić, projektant spomenute staze, ali i mnogih drugih staza i šumskih puteva na Velebitu, Plitvicama, Krku, Mljetu... Zoolog Miroslav Hirtz, geolog Josip Poljak, liječnik iz Sombora Radivoj Simonović i mnogi drugi zadužili su Velebit i hrvatsko planinarstvo i alpinizam na način koji je potpuno nezamisliv današnjim političarima i društvenoj eliti. Ne mogu zamisliti nekog današnjeg Krajačevog kolegu kako se s prijateljima pentra po Rožanskim kukovima i pritom planira kako će iz budžeta osigurati neku lovu za obnovu i izgradnju planinarskih kuća, ili kako će se pobrinuti za to da vlada Velebitu i drugim hrvatskim planinama osigura pristojnu zaštitu od divljeg lova, sječe i gradnje, što je stvarno postao velik problem. Lijek za bolesti i probleme velikog broja hrvatskih političara ne nalazi se u planini, već u nekim specijaliziranim institucijama, koje bi se svakako trebale pozabaviti njima, općeg dobra radi."

    http://www.novilist.hr/Kultura/Knjiz...iti-nenasiljem

  10. #150

    Default

    Ovo postaje dosadno,kad se ljude uhvati u namjernom izvrtanju činjenica,onda je to baljezganje.Po čemu se onda samozvani borci za iskonsku prirodu razlikuju,od sumnjivo kompetentne struke.Problem je u tome što takvi smatraju da njihov sveti cilj(prazne planine po kojima če hodati samo odabrani) opravdava izmišljanje i manipulacije.Naprimjer godinama se po ovakvim forumima provlaći teza kako Primorsko-goranska županija želi pretvoriti Snježnik u skijalište.Nikad nitko nije citirao ni jedan dokument gdje bi to stajalo,barem u naznaci,ali to takvima i nije važno.Što se tiče Krajača i Hirza,bilo je i poslje 2.svjetskog rata masa učenjaka koja je dala svoj doprinos proučavanje Velebita i ostalih naših planina,a zar mislite da bi bez političara bio sagrađen i jedan dom poslje rata.Ispada da je NPSV jedini NP gdje se ne smije ništa graditi.Po logici da ne treba obnavljati pastirske stanove jer nema pastira,ne bi trebalo obnavljati i dvorce jer nema feudalizma.

  11. #151
    Senior Member Beli's Avatar
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    Zagreb - Karlovac - Zagreb
    Age
    49
    Posts
    111

    Default

    Evo, malo po malo, piše se o Lubenovcu i Alanu -"Obnova pastirskih stanova krinka za apartmanizaciju NP Sjeverni Velebit?"

    i laganini izlaze na vidjelo čiste "pi*darije" nadležnih u upravi iz NP-a, koje su neki u ovoj raspravi htjeli (a priznajem i uspjeli), pokušavajući opravdavati (još uvijek) NELEGALNI projekt, "razvodniti" .

    Obratite pažnju kako ravnatelj Nekić izjavom u članku direktno dolazi u koliziju sa prijedlogom PP-a (članak 29), kojeg je i on jedan od autora. Lapsus ili ...?!?

    +

    Citat ravnatelja Nekića:" ... Stanovi nemaju čak ni prozor, dakle ne radi se o komoditetu i bungalovima. Na Alanu jedan objekt ima 65, a jedan 53 kvadrata, ali zapravo je riječ o više manjih objekata. Primjerice, objekt od 65 kvadrata sastoji se od šupe, štale i kuće, kako se nekad gradilo i živjelo, tvrdi Nekić."


    Slika uz ovaj citat:

    E sad, dali je i ovo nekakav "misunderstanding", "lapsus" ili nešto treće, teško je reći, ali ja sam još uvijek pri (relativno) zdravim očima (ako već ne i pri pameti ), i ne mogu a da ne vidim da su na tlocrtu i nacrtu ucrtana 2 (dva) prozora !?!


    Malo (za mene) previše "lapsusa" za jednog ravatelja koji brani "svoj" projekt, koji ćemo u konačnici platiti svi mi.
    Last edited by Beli; 20-02-2012 at 05:32 AM.
    "Nismo naslijedili svijet od svojih predaka - posudili smo ga od svoje djece"

  12. #152
    Ancient member kojisipasadti's Avatar
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    Zagreb
    Age
    38
    Posts
    451

    Default

    ti beli fakat svaku sitnicu gledaš,kaj sad ima veze jedan 5 komorni PVC prozor na pastirskom ili stočarskom,tak sveijdeno,stanu ???
    i gore si krivo napisal,* umjesto Z

  13. #153
    Ancient member
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    DUGAVE - Zagreb
    Age
    27
    Posts
    315

    Default

    Da... ove gore stvari (monolozi) su većinom dosadni, barem nisam pročitao zadnjih 4 nakon što nisam 4 dana bio online!

    Evo jedan prijedlog... da čujem što mislite... Lubenovac ostaviti ovakav kakav je danas, ali da NPSV pare iskoristiti tako da otkupi pl.domove (na način kako je moguće) Careva kuća, Mrkvište i Apatišan... (ne mora sva tri, ali jedan da recimo...) te onda iste preurediti radi turističkog smještaja, ali važnije je osigurati svakodnevni rad domova kako bi se rasteretili smještajni kapaciteti Alana i Zavižana!

    Znam da bi to zasmetalo društvima koji trenutno vode spomenute domove, ali napraviti nekakav kompromis za dobrobit Velebita (da se ne grade novi objekti)... domovi (makar nisu striktno unutar granica NPSV-a) da rade svakodnevno (tokom sezone), djelatnici mogu biti stari domari koji se vode pod sezonske nadzornike NPSV-a, prije čega moraju završiti ispit za nadzornika, a onda unutar doma raditi poslove domara, te prodaje ulaznica i suvenira!
    Prihodi idu NPSV-u, koji skrbi za dom...

    Eventualno nekakva kombinacija u omjerima za NPSV-a a određeni postotak društvu čiji je doma, ali to komplicira odnose...

  14. #154
    Ancient member
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    DUGAVE - Zagreb
    Age
    27
    Posts
    315

    Default

    Koliko milijuna stoji projekt Lubenovac? Zanima me koliko se novca misli "uzeti" od Hrvatskih građana u odnosu na ovu žalosno-apsurdni projekt http://www.kaportal.hr/2012/02/21/ze...istenja-dobre/

  15. #155

    Default Možda nešto naučimo

    Quote Originally Posted by Kovac_Lik View Post
    Koliko milijuna stoji projekt Lubenovac? Zanima me koliko se novca misli "uzeti" od Hrvatskih građana u odnosu na ovu žalosno-apsurdni projekt http://www.kaportal.hr/2012/02/21/ze...istenja-dobre/
    Predlažem da proćitate članak pod naslovom:Reagiranje Hrvatskog botaničkog društva na dopis"Velebit-savjest ponovno na kušnji" udruge Animalia

  16. #156
    Senior Member
    Join Date
    Feb 2011
    Age
    44
    Posts
    115

    Default

    Evo, kako je nino spomenuo ovo je taj tekst Hrvatskog botaničkog društva kojeg je naručio NP i zatim poslao Državnom zavodu za zaštitu prirode.

    Zagreb, 20. 2. 2012.

    Reagiranje Hrvatskog botaničkog društva na dopis „Velebit – savjest ponovno na kušnji“ udruge
    Animalia

    S obzirom da se posljednjih tjedana susrećemo s mnogobrojnim upitima vezanim uz dopis pod
    naslovom „Velebit – savjest ponovno na kušnji“ udruge Animalia, koji se distribuira putem
    elektroničke pošte, dužni smo se, kao strukovno društvo koje okuplja većinu botaničara u Hrvatskoj i
    kojem je jedna od statutarnih zadaća vrednovanje, očuvanje i zaštita flore, vegetacije i staništa te
    informiranje i suradnja s javnosti, očitovati i iznijeti činjenice s gledišta botaničke struke.
    Svakako pozdravljamo zabrinutost članova udruge Animalia radi moguće štete u NP „Sjeverni
    Velebit“ i spremnost na obavještavanju javnosti, no istodobno moramo upozoriti na nekoliko činjenica
    važnih za razumijevanje planirane izgradnje replika pastirskih stanova u okviru NIP projekta
    „Uspostava osnovne infrastrukture za upravljanje Nacionalnim parkom Sjeverni Velebit“
    Iako se područje Velebita često opisuje i doživljava kao „netaknuta divljina“, radi se upravo o
    suprotnom. Današnji velebitski krajolik posljedica je višetisućljetnog suživota čovjeka i planine.
    Naime, Velebit je od davnina korišten za ispašu stada ovaca i pri tom su stvoreni svi današnji pašnjaci i
    livade sječom i paljenjem šume. O drevnosti korištenja Velebita govori i „Pisani kamen“ kojim još stari
    Rimljani uređuju prava na korištenja izvora vode između dvaju ilirskih plemena. „Netaknutom
    prirodom“ može se smatrati još jednino nekoliko površinski malih prašumskih kompleksa i izložene
    stijene. Sve ostale šume prolazile su kroz cikluse sječe i obnove te su se nalazile u dinamičkoj ravnoteži
    s travnjačkom vegetacijom. Danas smo svjedoci suprotnog procesa, tj. obrastanja travnjaka u šikare i
    šume zbog izostanka ispaše te smo prva generacija koja velebitske krajolike gleda bez pastira, njihovih
    stada, stanova, torova, plandišta i putova. U prilogu donosimo tekst o tradicionalnim stočarskim
    kretanjima na sjevernom Velebitu, kako bi svi zainteresirani stekli donekle detaljniji uvid u nekadašnju
    bujnost života u planini.
    No, taj dugi utjecaj čovjeka nije doveo do biološkog osiromašenja, već naprotiv, stvorena su
    otvorena staništa koje su naselile vrste koje ne mogu opstati na šumskim staništima. Te vrste su jednim
    dijelom prije toga bile ograničene na vrlo male površine prirodnih nešumskih staništa, uvjetovanih prije
    svega vjetrom ili kamenitošću podloge ili su pak na runu ovaca stigle iz drugih područja i uklopile se u
    lokalnu floru. Rezultat tog je da je preko 70% vrsta velebitske flore vezano za nešumska, otvorena
    staništa, a endemične vrste su gotovo u potpunosti stanovnici upravo tih staništa.
    Gubitak travnjaka uzrokovan prestankom ispaše i košnje vodi dakle u osiromašenje biološke
    raznolikosti. Pri tom se ne radi samo o biljnim vrstama, nego i o nizu drugih skupina. Tu su leptiri i
    drugi kukci vezani uz travnjačke vrste, ptice koje se na tim travnjacima hrane, gmazovi, gljive,
    mahovine, lišajevi, pauci... Gotovo da nema skupine živih organizama na Velebitu koja dijelom svojih
    vrsta nije vezana uz travnjačka staništa.
    Radi zornijeg stjecanja dojma o promjeni krajolika u prilogu se nalazi nekoliko fotografija s
    prijeloma XIX. u XX. stoljeće te recentnih fotografija istih područja.

    Pastirski stanovi, skromne kamene građevine za ljetni smještaj pastira, predstavljaju pak važan
    dio kulturne baštine koji govori o životu ljudi u planini. Danas na žalost u planini više nema stada i
    njihovih pastira, stanovi su napušteni, urušeni, do mnogih je gotovo nemoguće doći, a za neke se više
    niti ne zna da su postojali. Tako nestaju svjedoci nekoliko tisućljeća života u planini, nestaje kulturna
    baština, tradicija, krajobrazna i biološka raznolikost.
    Zbog svega navedenog Hrvatsko botaničko društvo najsrdačnije pozdravlja obnovu nekoliko
    pastirskih stanova na području Velikog Alana i Velikog Lubenovca. Oba područja su mjesta na kojima
    su pastirski stanovi postojali od davnina (o čemu također svjedoči fotografija u prilogu) i koji čine
    neraskidivi dio kulturnog krajolika. Uvidom u projektnu dokumentaciju vidljivo je da su poštovana
    pravila konzervatorske struke, da će planirani objekti biti izgrađeni na ostacima starih pastirskih
    stanova, u istim gabaritima i od tradicionalnih materijala. Neće biti dovedena struja, vodovod i
    kanalizacija, tako da se ne može govoriti o masovnoj izgradnji i narušavanju krajolika i prirode.
    Stanovi bi trebali služiti za upoznavanje posjetitelja Parka s tradicionalnim načinom života, za smještaj
    zaposlenika Parka prilikom dežurstva i obilazaka te za smještaj istraživača. Niti jedna od tih namjena se
    ne protivi djelatnosti Parka niti bi bilo na koji način mogla ugroziti biološku i krajobraznu raznolikost.
    Štoviše, raduje nas ideja o obnovi pastirskih stanova, pripadajućih bunara i suhozidova i nadamo
    se da će ispunjavati svoju važnu edukacijsku funkciju, jer je upravo obrazovanje javnosti i
    razumijevanje života planine temelj za uspješnu zaštitu, pozitivan odnos do prirode i ponos zbog
    skromne, ali s prirodom usklađene kulturne baštine.
    Također se nadamo i skorom povratku bar nekoliko stada nužnih za održavanje ukupne
    raznolikosti Velebita.
    Sa žaljenjem se moramo osvrnuti na neinformiranost pisca dopisa udruge Animalia kad kaže:
    „Koliko znanstvenici danas borave u nacionalnom parku i koliko njihova istraživanja koriste zaštiti
    prirode, nije potrebno dalje obrazlagati.“ Upravo suprotno, baš je vodstvo NP „Sjeverni Velebit“ to
    koje je prepoznalo važnost znanstvenih istraživanja i rijetko koje područje u Hrvatskoj se istražuje tako
    intenzivno i kontinuirano kao što se istražuje NP „Sjeverni Velebit“. Provode se ili su provedena
    istraživanja leptira, trčaka, ptica, dinamike potkornjaka i njihove uloge u sušenju smreka, travnjaka,
    smrekovih šuma, mahovina, gljiva, tetrijeba, velikih sisavaca, podzemlja i podzemne faune, geologije,
    pastirskih stanova... Dosadašnji rezultati tih istraživanja se u obliku studija nalaze u upravi Parka i
    ugrađuju se kako u upravljanje i mjere zaštite, tako i u mnogobrojne informativne i promotivne
    materijale, a posebno treba istaknuti i dvije nedavno napisane knjige „Velebitski botanički vrt“ i
    geološki vodič „Od morskih plićaka do planine“. Nažalost, izdavaštvo ne ovisi o dobroj volji pisaca
    koje uvijek ima, nego o skromnim financijskim mogućnostima, no to je tema koja premašuje okvire
    ovog osvrta.
    Netočno je i da će obnovljeni pastirski stanovi rastjerati medvjede i orlove, oni su tisućljećima
    živjeli uz čovjeka i njegova stada. Velike mesojede otjeralo je upravo nepostojanje stada, odnosno
    nedostatak hrane koju su pronalazili u uginulim ili ulovljenim ovcama.

    U nadi da će ovaj kratki osvrt pomoći u razumijevanju nastanka i održavanja velebitske
    raznolikosti i plemenitosti ideje o obnovi pastirskih stanova, uz srdačne pozdrave,

    doc. dr. sc. Antun Alegro, predsjednik

    doc. dr. sc. Sandro Bogdanović, dopredsjednik

    Igor Boršič, dipl. ing. biol., tajnik

    Treba naglasiti da je veći broj članova ovog društva zaposlen u nekoj od Javnih ustanova.

    Nakon toga stiže i odgovor Animalia-e:






    Očitovanje Udruge Animalia na Reagiranje Hrvatskog botaničkog društva na dopis
    „Velebit – savjest ponovno na kušnji“ udruge Animalia

    Poštovani,

    odmah po primitku „reagiranja Hrvatskog botaničkog društva na dopis Velebit – savjest
    ponovno na kušnji“ udruge Animalia“ želimo se na njega očitovati.

    Naime, u reagiranju je iznesen čitav niz netočnih tvrdnji i pogrešnih stavova na koje se želimo
    očitovati.

    Ponajprije, nama je jako dobro poznato da je čovjek tisućljećima prisutan na Velebitu i da je
    svojim aktivnostima mijenjao fizionomiju planine te da je današnja bioraznolikost na Velebitu
    rezultat i ljudskih poljoprivrednih aktivnosti koje su trajale stoljećima. Isto tako, poznato nam
    je i to da je veliki postotak vrsta velebitske flore vezan za nešumska, otvorena staništa, te da
    su endemične vrste gotovo u potpunosti stanovnici upravo tih staništa. TakoĎer smo u
    potpunosti svjesni da su nekadašnji pastirski stanovi i važan dio kulturne baštine.
    Zbog gore navedenog, nije bilo potrebno to naglašavati, jer upravo iz tog naglašavanja
    proizlazi da autori dopisa nisu razumjeli stavove Udruge Animalia.

    MeĎutim, želimo naglasiti sljedeće:

    1. Potpuno je pogrešna upotreba termina „pastirski stanovi“ jer će objekti koji se
    namjeravaju graditi imati potpuno drukčiju funkciju, što je već višekratno najavljeno i
    putem medija od strane ravnatelja NP SV. Oni bi trebali služiti posjetiteljima parka,
    dakle, imati će komercijalnu namjenu, što je vrlo lako vidljivo i iz odredbe čl. 29. st. 4.
    nacrta Prostornog plana, u kojem izričito stoji da se takvi objekti mogu koristiti za
    „robinzonski turizam“. To je ono što je problematično u cijeloj priči!
    Na sjevernom Velebitu postoje stotine ostataka pastirskih stanova, koje bi se istom
    logikom mogle prenamijeniti u objekte za „robinzonski turizam“ ili za posjetitelje za
    neku drugu namjenu, i to je ono što je, prema našem mišljenju, nedopustivo i što bi
    bilo devastirajuće za sjeverni Velebit. Očito bi Hrvatskom botaničkom društvu takvo
    što bilo prihvatljivo i poželjno.

    2. Hrvatsko botaničko društvo u svom priopćenju izričito navodi:“ TakoĎer se nadamo i
    skorom povratku bar nekoliko stada nužnih za održavanje ukupne raznolikosti
    Velebita.“
    ZačuĎujuće je da autorima reagiranja nije poznato da stada i pastira na Velebitu više
    nema i neće biti. Masovnije iseljavanje Podgoraca s Velebita započelo je već u XIX.
    st. a kulminiralo u prvoj polovici XX. st. zbog ekonomskih, socijalnih, ali i političkih
    razloga. Posljednji čin tog iseljavanja zbio se 70-ih god. XX. st. kada su i posljednje
    obitelji prekinule s dotadašnjim načinom života.
    U meĎuvremenu su, zbog napretka civilizacije i podizanja nivoa zdravstvene zaštite,
    na snagu stupili i brojni sanitarno-tehnički i veterinarski propisi koji zahtijevaju
    posebne uvjete za proizvodnju hrane, koje nije moguće zadovoljiti bez „struje,
    vodovoda i kanalizacije“ kao što to autori reagiranja očito misle. Svaki pokušaj
    proizvodnje hrane na taj način završio bi visokim kaznama i zabranom obavljanja
    djelatnosti.

    3. Ukoliko bi se, usprkos svemu gore navedenom i pokušalo revitalizirati stočarstvo
    (koje bi imalo pozitivnu funkciju u očuvanju pašnjaka), onda bi takav pokušaj
    revitalizacije stočarstva s izgradnjom pastirskih stanova na Lubenovcu i Alanu odmah
    propao, jer na tim područjima ovce mogu boraviti samo u srpnju i kolovozu. Stoga se
    postavlja pitanje gdje bi te ovce boravile preostalih 10 mjeseci u godini?
    Dakle, da se doista radi o pokušaju stvarne obnove stočarstva, onda bi se za to moralo
    pripremiti i stanove u Nadogorju i na Podima, te u Podgorju, jer je znanstveno i
    povijesno dokazano da je stočarstvo Podgoraca bilo vezano uz obitavališta minimalno
    u tri visinska pojasa Velebita. Bilo bi zanimljivo čuti od autora reagiranja tko bi to
    danas pristao na takav način života i na „gonjenje stoke“ od Podgorja, preko Poda, do
    Nadgorja i Vrhgorja? TakoĎer, bilo bi zanimljivo čuti kako bi se ta stoka čuvala od
    predatora i tko bi plaćao odštete? Da li bi tako nešto uopće bilo ekonomski održivo?
    Ako ne bi, tko bi to plaćao?

    4. Autori reagiranja zaboravljaju da je na stvaranje fizionomije Velebita, utjecalo ne
    samo stočarstvo, nego i ratarstvo (kopanje), jer su mnogi dolci i dulibe po Velebitu
    kopani marljivom rukom Podgoraca, što u bitnome determinira današnju vegetaciju na
    tim mjestima. Tko će danas ručno kopati te dulibe i dolce, jer to su mjesta na koja
    mehanizacija ne može doći?

    5. Pitanje zarastanja pašnjaka je doista veliki problem NP SV i to je nešto što Udruga
    Animalia već duže vremena kontinuirano spominje. Netočno je, meĎutim,
    prikazivanje mladih smreka kao dokaza o neumitnosti tog procesa jer su smreke rasle i
    prije 200-300 godina, ali su tada ručno bile uklanjane. Upravo zbog ovoga, neprestano
    naglašavamo da NP SV u 13 godina svog postojanja nije pokosio niti 1 m2 livadnih
    površina u parku! Bilo bi interesantno čuti što je po tom pitanju poduzelo Hrvatsko
    botaničko društvo? Gdje je javno ukazalo na ovaj problem i na koji način je vršilo
    pritisak na upravu parka i nadležne da ovaj problem počnu rješavati?

    6. Najeklatantniji primjer neznanja je navoĎenje autora kako izgradnja neće imati
    nikakav negativni utjecaj na medvjede i orlove, koje je u reagiranju izraženo riječima:
    „Netočno je i da će obnovljeni pastirski stanovi rastjerati medvjede i orlove, oni su
    tisućljećima živjeli uz čovjeka i njegova stada. Velike mesojede otjeralo je upravo
    nepostojanje stada, odnosno nedostatak hrane koju su pronalazili u uginulim ili
    ulovljenim ovcama.“
    Naime, u vrijeme dok je Velebit bio napučen i dok su se na Velebitu intenzivno
    odvijale poljoprivredne aktivnosti, spomenute vrste bile su na rubu istrebljenja, a neke
    druge vrste koje danas obitavaju na Velebitu, bile su potpuno istrebljene. Na ovom
    mjestu citiramo navode dr. Miroslava Hirca u djelu dr. Josipa Poljaka: „Planinarski
    vodič po Velebitu“ iz 1929. godine
    „Zbog divlje rastrganosti i teške pristupačnosti, Velebit je postao posljednje sklonište
    za neke životinjske vrste, koje su uzmakle u zabit pred čovjekom, tim najvećim
    neprijateljem harmonije i poretka u prirodi. MeĎu takve životinje spadaju neke velike
    grabljivice kao suri orao i velika sova ušara, gavran, nadalje tetrijeb gluhan, napokon
    neke zvijeri kao vuk, čagalj i medvjed. Sve ove vrste nalaze se na putu izumiranja, i
    sigurno je, da će ih nestati, ako se ne bude strogo pristupilo čuvanju prirodnih
    znamenitosti, kako se to čini u svim naprednim državama.
    Neke životinje već su posve izumrle, tako ris, divokoza i jelen.“ (str. 30.
    Planinarskog vodiča po Velebitu).

    U vrijeme koje navodi dr. Hirc, a u kojem je Velebit bio napučen, postojali su veliki i
    nedirnuti šumski kompleksi Like, Gorskog kotara, Ličke Plješivice, u kojima je sjekla
    samo čobanska sjekira i u kojima nije bilo šumskih vlaka, šumskih cesta, niti
    svakodnevne sječe uz pomoć teške mehanizacije. Danas je, meĎutim, stanje obrnuto,
    pa je područje sjevernog Velebita još jedno od vrlo rijetkih područja u kojem se još
    uvijek zadržao mir.

    Ovo lijepo opisuje Alojzije Frković, dipl. ing., kroničar hrvatske divlje faunistike, u
    svojim radovima, koji, izmeĎu ostalog, precizno navodeći izvore, opisuje da su se,
    recimo medvjedi sve do kraja 50-ih godina bili toliko rijetki i u takvoj opasnosti od
    istrebljenja, da su se brojali na prste ruku, kako u Lici i na Velebitu, tako i u Gorskom
    kotaru.

    Daljnji populacijski trendovi gore navedenih vrsta, očito nisu poznati autorima
    reagiranja. Kao osobu koja je magistrirala na području održivosti populacije ptica i
    kojoj su ptice jedna od specijalnosti kojima se bavi, začuĎuju me stavovi iskazani u
    očitovanju, gdje se navodi kako objekti i ljudi ne utječu na surog orla. Abeceda je
    ornitologije da suri orao nikada neće saviti gnijezdo na mjestu koje je dostupno
    čovjeku ili u njegovoj blizini, kao i da neće loviti na pašnjacima na kojima je stalno
    prisutan čovjek sa svojim objektima. A suri orao je kao vrsta iznimno ugrožen,
    populacija mu opada i područje sjevernog Velebita je još jedno od rijetkih područja
    gdje je još preostao.

    Nadalje, nakon razdoblja napučenosti Velebita, neke su vrste naknadno
    reintroducirane (divokoza i ris), jer su prije bile istrebljenje, dok danas krase Velebit i
    njegovu prirodu. Detalji o reintrodukciji tih vrsta autorima reagiranja su, vjerujemo,
    poznati.

    Ne znam kako opisati pomanjkanje znanja autora kada isti navode da je velike
    mesojede otjeralo nepostojanje stada. Čitav svijet koji danas želi zaštititi velike
    mesojede, zna da je jedan od bitnijih problema njihove zaštite (uz očuvanje staništa) i
    nemogućnost koegzistencije velikih mesojeda sa stokom. U svim zemljama svijeta, to
    redovito, bez iznimke, dovodi do konflikta izmeĎu vlasnika stoke i mesojeda, koji
    rezultira ubijanjem velikih mesojeda i postavljanjem otrova u prirodi (od kojeg
    stradavaju i druge vrste, a osobito ptice grabljivice). Nije potrebno odmaknuti daleko
    od sjevernog Velebita da bi naišli na te primjere, jer je to svakodnevna pojava već na
    južnom Velebitu, gdje je kompletna populacija bjeloglavog supa uništena trovanjem
    (NP Paklenica) gdje su otrovi namijenjeni upravo velikim mesojedima, a redovno se
    truju vukovi i medvjedi, s čime su nadležne institucije za zaštitu prirode jako dobro
    upoznate (a u posjedu smo i fotografija o tome).

    Nadalje, kako autori reagiranja misle npr., da bi veliki tetrijeb, koji je u cijeloj
    Hrvatskoj opstao još jedino na Velebitu upravo iz razloga što jedino tamo ima mir,
    mogao živjeti „u suživotu s čovjekom“? Da li takav primjer kod nas negdje postoji?

    O apsurdnosti gore navedenih stavova autora reagiranja moglo bi se još dugo pisati, ali
    je bitno naglasiti sljedeće: stvari nisu jednoznačne i pogrešno ih je tako prikazivati.
    Dok je Velebit bio napučen, sastav vrsta bio je drukčiji nego danas i u tom smislu
    može se govoriti o tome da je zarastanjem Velebita došlo do izvjesnih negativnih

    posljedica po bioraznolikost (osobito zbog zarastanja pašnjaka). S druge strane,
    meĎutim, odlazak čovjeka s planine omogućio je porast i revitalizaciju populacija
    drugih vrsta zbog kojih je Velebit danas jedinstven u europskim razmjerima.

    Posjetitelji parka, bez obzira na to kako ih mi zvali (škole u prirodi, posjetitelji,
    turisti…), neće zasigurno doprinijeti obnovi velebitskih pašnjaka, jer se od njih ne
    očekuje (niti imaju znanja i mogućnosti) da će kositi, kopati ili držati stoku. Zbog toga
    je svaka izgradnja objekata za posjetitelje devastirajuća za Velebit, a pitanje obnove
    velebitskih pašnjaka treba rješavati na drugi način, primarno košnjom, ali i drugim
    metodama koje bi trebala primijeniti uprava parka, što do dana današnjeg još ne čini.

    U pogledu navoda autora reagiranja: „Iako se područje Velebita često opisuje i
    doživljava kao „netaknuta divljina“, radi se upravo o suprotnom.“ želimo istaknuti
    kako Velebit danas upravo jest divljina jer su prirodni procesi na Velebitu danas još
    uvijek neometani od strane čovjeka. To što je čovjek nekada utjecao na Velebit, ne
    demantira ovu našu tvrdnju, jer na Zemlji danas ima vrlo malo područja na koja
    čovjek nije nikada utjecao, ali kriterij za determiniranje divljine nije odsustvo
    nekadašnjeg utjecaja na prirodu, nego današnje stanje, koje na Velebitu traje već 4-5
    desetljeća i koje karakterizira prisustvo vrsta koje obitavaju samo u najzabačenijim
    područjima, daleko od čovjeka.

    7. U pogledu istraživanja znanstvenika po sjevernom Velebitu, mi dobro znamo da se
    svojevrsna istraživanja provode, ali nam nije poznato koje rezultate su dala ta
    istraživanja za zaštitu prirode u parku ili šire? Koje su npr. vrste vraćene na Velebit, a
    kojih prije nije bilo, koje su se populacije povećale, odnosno koje su prijetnje
    populacijama i za koje vrste uklonjene? Da li je npr. vraćen/povećana brojnost
    planinskog leptira apolona, da li se išta napravilo na revitaliziranju nekog njegovog
    staništa? Da li se povećala populacija velikog tetrijeba, da li je njegovo stanište danas
    kvalitetnije? Kako je riješen ogroman problem sušenja šume? Da li je povećana
    brojnost risa ili vuka, odnosno njihovog prirodnog plijena? Ili nešto treće?
    Mi znamo za mnoga istraživanja u parku, a nažalost znamo i kako se mnoga od tih
    istraživanja provode. Znamo npr. kako je vršeno istraživanje velikih zvijeri u parku
    tokom 2011. godine, koliko su puta „znanstvenici“ izašli na teren i koliko im je novaca
    isplaćeno. Slična saznanja imamo i o nekim drugim istraživanjima.
    To što su takva istraživanja pohranjena u upravi parka, samo govori o njihovom smislu
    i korisnosti.

    8. Vjerujemo da je jedna od statutarnih zadaća HBOD-a vrednovanje, očuvanje i zaštita
    flore, vegetacije i staništa, pa bi zato bilo zanimljivo čuti primjere u kojima je to
    društvo, npr. u posljednjih pet godina, javno reagiralo radi zaštite bitnih staništa i na
    koji način? Ili možda u Hrvatskoj u posljednjih pet godina nije bilo slučajeva
    devastacije staništa?
    Statutarne zadaće su jedno, a praksa i rad su drugo, pa zato te statutarne zadaće, nije
    potrebno niti navoditi.

    9. U očitovanju HBOD-a navode se i neke druge netočne i nepotpune stvari, ali s
    obzirom da one nisu od primarne važnosti, njih sada nećemo navoditi. Smatramo,
    ujedno, da popunjavanje reagiranja literaturnim podacima (dijelom i netočnim), nema
    neku bitniju funkciju, osim ako se u nedostatku argumenata, htjelo povećati volumen
    teksta.

    10. I na kraju, to što je prilikom ishodovanja graĎevinskih dozvola grubo prekršen zakon,
    takoĎer nije bitno HBOD-u, kao niti činjenica da prilikom ishodovanja dozvola nije
    niti u jednom segmentu spomenut utjecaj na prirodu, iako su upravo prirodne
    vrijednosti temeljni fenomen NP Sjeverni Velebit.

    Svjedoci smo ovakvih „obnova pastirskih stanova“ i u PP Biokovo, dok je npr. na
    otoku Mljetu, uprava parka izgradila „ekološke apartmane“. Nažalost, nismo svjedoci,
    da su ti zahvati imali bilo kakav pozitivan utjecaj na zaštitu prirode.

    U ime Udruge Animalia

    mr. sc. Gordana Pavoković

  17. #157

    Default

    Ne čudi me ova bahatost to je škola gospodina Ladislava koji je na ovom forumu napisao da je znanje njihove udruge o NPSV neusporedivo veče od ostalih udruga.Samo par napomena.Nikako do podataka o brloženju medvjeda u Hajdučkim i Rožanskim kukovima.Jedan citat iz Šumarskog lista"Medvjed povremeno dolazi na sjeverni Velebit pa postoji mogučnost da su mu brlozi u Rožanskim kukovima.Vjerojatno se može primijetiti razlika između neusporedivo najveći broj brloga i postoji mogučnost.Kako u pastirskom naselju na Velikoj Planini u Sloveniji proizvode i prodaju mliječne proizvode,NPSV organizira več tri godine manifestaciju tradicionalnog načina košenja na Štirovači

  18. #158

    Default

    Quote Originally Posted by nino View Post
    Ne čudi me ova bahatost to je škola gospodina Ladislava koji je na ovom forumu napisao da je znanje njihove udruge o NPSV neusporedivo veče od ostalih udruga.Samo par napomena.Nikako do podataka o brloženju medvjeda u Hajdučkim i Rožanskim kukovima.Jedan citat iz Šumarskog lista"Medvjed povremeno dolazi na sjeverni Velebit pa postoji mogučnost da su mu brlozi u Rožanskim kukovima.Vjerojatno se može primijetiti razlika između neusporedivo najveći broj brloga i postoji mogučnost.Kako u pastirskom naselju na Velikoj Planini u Sloveniji proizvode i prodaju mliječne proizvode,NPSV organizira več tri godine manifestaciju tradicionalnog načina košenja na Štirovači

    Ova replika udruge animalija koju potpisuje gospodja magistar znanosti je izrazito negativnog naboja. Mogu samo primjetiti da u formiranju teksta
    najmanje povodila za tim da istakne svoje poante i ponudi neka bolja rijesenja. Gomilica slova i rijeci, govore nesto sasvim drugo o ovoj replici, a najmanje ono sto se od udruge koja zastupa stavove zastite prirode ocekuje. pogotovo u na ovom stupnju razvoja situacije. Vjerujem da gospodja ima poriv kojim bi mogla i vise govoriti o cijelom slucaju i da bi tekst mogao biti i puno duzi. No ono sto je bitno kod ovakvih prepiski jest da se s malo rijeci kaze sve. Ovako sarajuci s teme na temu s poante na poantu imam osjecaj da se puno govorilo, a na koncu nije nista reklo. Poante su se izgubile... nekako razvodnile

    ...hmm gospodjo, sto ste ono htjeli reci ???

  19. #159
    Senior Member
    Join Date
    Feb 2011
    Age
    44
    Posts
    115

    Default

    Tako je, nino, medvjed živi oko Zadra, Raba, Malog Lošinja, a kad mu gužva dojadi, onda povremeno dolazi na Sjeverni Velebit da odmori u tišini. Tako proizlazi iz tog tvog Šumarskog lista. Od stručne literature, osim Šumarskog lista preporučam ti svakako Lovački vjesnik i Dobru kob. To je sve redom prava literatura.

  20. #160
    Administrator Tetris Champion, Alpine Escape 2 Champion, Cowboys Champion, Mario Tetris 2 Champion, Primetime Champion, Super Pacman Champion Bkaradza1's Avatar
    Join Date
    Dec 2010
    Location
    Split, Hrvatska
    Age
    38
    Posts
    1,300

    Default

    Quote Originally Posted by nino View Post
    Ne čudi me ova bahatost to je škola gospodina Ladislava koji je na ovom forumu napisao da je znanje njihove udruge o NPSV neusporedivo veče od ostalih udruga.Samo par napomena.Nikako do podataka o brloženju medvjeda u Hajdučkim i Rožanskim kukovima.Jedan citat iz Šumarskog lista"Medvjed povremeno dolazi na sjeverni Velebit pa postoji mogučnost da su mu brlozi u Rožanskim kukovima.Vjerojatno se može primijetiti razlika između neusporedivo najveći broj brloga i postoji mogučnost.Kako u pastirskom naselju na Velikoj Planini u Sloveniji proizvode i prodaju mliječne proizvode,NPSV organizira več tri godine manifestaciju tradicionalnog načina košenja na Štirovači
    Ovo o medvjedima neću komentirat jer graniči sa zdravim razumom.... ali isto tako ako si pročitao cjelu temu 90% planinara nisu protiv pastirskog naselja i ponovnog dolaska krava na ispašu na pašnjacima Velebita, samo ovdje se izgleda pod krinkom pastirskog naselja rade bungalovi za iznajmljivanje.... Na večini planinskih pašnjaka u Sloveniji su se vratili stočari koji tu pasu krave i ovce i nema problema (ja sam vidio krdo ovaca na Triglavu kod Planinarskog doma Planika (2500m)).
    You need to be strong to climb a hard mountain but you need more strength to turn back when you are so close to the summit.

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •